"Sretne su oci koje te vide!", govorila bi moja baba svaki put kada bi se rumenih obraza, zadihan od zelje, pojavio na pragu nase kuce u selu.
Njen zagrljaj bi umirio vrelinu mojih obraza i ja bih osijecao miris sirove vune pomjesan sa mirisom pite "sirnice" i sa mirisom ljubavi.
I danas kada sklopim oci osjecam istu toplinu babinog krila i zavicaja. Ispod spustenih trepavica, u trenucima snova, maste koja mi nadoknadjuje izgubljen prag i vraca me na poznate livade.
I tako ja cesto sklopim oci, ruke pod glavu pa u Liku! Nakrivim licku kapu i namjestim kicanku pa sa komadom kruva u maloj ruci mene djecaka, projurim sumom do livade na kojoj se pruzim iznemogao od srece.
Nebo je plavo, trava mokro zelena, ovce secerno bijele a srce puno. Kao razglednica koju sam cesto slao iz zavicaja u Srbiju, rodjacima.
Dozovem onda Jovu sto su mu pantalone uvijek krace no sto treba, pa Jovo i ja trcimo jedno za drugim kao muve bez krila. I cini mi se ta igra najljepsom igrom svijeta jer svijet je nasa Lika.
Njen zagrljaj bi umirio vrelinu mojih obraza i ja bih osijecao miris sirove vune pomjesan sa mirisom pite "sirnice" i sa mirisom ljubavi.
I danas kada sklopim oci osjecam istu toplinu babinog krila i zavicaja. Ispod spustenih trepavica, u trenucima snova, maste koja mi nadoknadjuje izgubljen prag i vraca me na poznate livade.
I tako ja cesto sklopim oci, ruke pod glavu pa u Liku! Nakrivim licku kapu i namjestim kicanku pa sa komadom kruva u maloj ruci mene djecaka, projurim sumom do livade na kojoj se pruzim iznemogao od srece.
Nebo je plavo, trava mokro zelena, ovce secerno bijele a srce puno. Kao razglednica koju sam cesto slao iz zavicaja u Srbiju, rodjacima.
Dozovem onda Jovu sto su mu pantalone uvijek krace no sto treba, pa Jovo i ja trcimo jedno za drugim kao muve bez krila. I cini mi se ta igra najljepsom igrom svijeta jer svijet je nasa Lika.
Нема коментара:
Постави коментар